STARI GRAD BUŽIM BOSNA I HERCEGOVINA

Selamalejkum, svim musafirima! Ovdje ću vam opisati meni najmilije mjesto u BiH, Stari grad u Bužimu.Ovdje vi pišite meni: starigrad@mail386.com, biće i poneki HABER - dešavanja iz našega okruga koji se zove BUŽIMSKA MAHALA!

19.07.2011.

PUT SPASA ,, ŽEPA SREBRENICA''

MARŠ MIRA ,,BUŽIM - ŽEPA – SREBRENICA'' 2011

U sami akšam zaputih se u bužimsku čaršiju na dogovoreni sastanak sa svojim školskim drugom oko dogovaranja polazka za Žepu. Pošto ga ne nađoh zovem ga i reče: evo nas na turbetu dolazi ovamo. Eh Allahu dragi kako lijepo da svi skupa proučimo El- fatihu našem legendarnom Izetu Naniću i ostalima ako Bog da šehidima Bužima. 
Smjestili smo se u autobus i tačno u dogovoreno vrijeme zaputili se u pravcu Bihaća, Ključa, Sarajeva pravac Žepa. Uz put nam se pridužio ostatak ekipe koja je sačinjavala ovogodišnju grupu Udruženja Izet Nanić iz Bužima. I ove godine Udruženje "Izet Nanić" iz Bužima organiziralo je odlazak na Marš mira za svoje članove. Prošle godine članovi ovog udruženja su prošli Marš mira od Nezuka do Potočara, a ove godine su se odlučili za Marš koji kreće iz Žepe  na trasi Borak-Žepa-Srebrenica. Pored osnovnog cilja ovog Marša mira članovi Udruženja Izet Nanić iz Bužima žele podsjetiti javnost na dva legendarna komandanta Armije R BiH rahmetli generala Izeta Nanića i rahmetli komandanta Žepe Avdu Palića koji su položili svoje živote u zadnjim danima odbranbeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.godine. Posebno je zanimljivo da su ovu organizovanu grupu sačinjavali članovi udruženja iz 8. BH gradova i to: Bužima,Cazina, Bihaća, Ključa, Visokog, Višegrada, Kalesije i Žepe. U ranim jutarnjim satima stigli smo u Žepu. Moram da priznam da sam po prvi puta u životu pio tako dobru i ledenu vodu a da to nije bio naš bužimski veliki bunar. Pošto su neki naši članovi već prije zijaretili u Žepi odmah su nas uputili putem na niže prema čuvenom MOSTU NA ŽEPI. 

Poslije razgledanja ovih prirodnih ljepota naše bosne upoznavanja naših hrabrijeh žepljaka popismo kahvicu, doručkovasmo i zaputismo se mjestu BORAK odakle smo  krenuli na put kojim je bila povezana Žepa i Srebrenica, tačnije prema vrhu koje i njegovo samo ime daje naslutiti da se radi o nečemu strašnome ,, ZLOVRH''.  Ovaj put su Žepljaci nazivali još i Put spasa jer u ratu je ovuda se vozila i dostavljala hrana preko 50 naših boraca Armije BiH je izguilo živote na ovome putu u potrazi za hranom za svoje suborce.  

Prije nego smo krenuli, prilazi nam jedan mladi simpatični mladić i kaže: konačno sam vas dočekao dragi BUŽIMLJANI ako može jedna zajednička slika ja sam iz Žepe. Poselamio nas je i vodič iz Žepe koji se predstavio ali neka mi halali ime sam mu zaboravio, gledam ga onako ima ga masAllah što bi naša raja rekla pravi ljudeskara, Bošnjo pravi, prozva sve grupe i zamoli predstavnike grupa da dođu svi po majice koje smo dobili za uspomenu na ovaj MARŠ MIRA 2011.  Krenuli smo onako u trku i želji da se malo iskažemo sa kondicijom ali nekako sa nekom malom rezervom jer prvih 6km kažu sve je klanac i velika strana, asfalt je, prži od dole i od gore ali niko nije osjećao umor. Na samom vrhu nas je dočekala policija što se dalo naslutiti da već postajemo nečiji taoci i neudišemo više čisti zrak podrinjskih šuma.   Kažu moramo sačekati dolazi dva autobusa bošnjaka iz Sarajeva malo kasne ali svaki čas bi trebali biti tu, a mi več prevalili možda i više od 6.km.

Krenulo se napokon. Borak - Ozlovrh - Igrišnik - Stublić - Podravanje - Ljeljen Do, tu kažu da imamo prvo konačište. Gledam svi nekako se ućutali i hodaju svojim hodom, jedni osjećaju umor a jedni se prisjećaju onih koji su ostavili svoje živote idući i tragajući za hranom za svoje žepljake ovijem istim putem  pravca prema Srebrenici.  Gledam jednog Bošnjaka. Mlad je. Ne bih mu dao više od dvanaest,  godina i lagano pjevuši ,,AL NAS IMA MASALLAH''. Gledam kako u koloni od nekoliko patriota, vjernika sebi sličnih, na Maršu mira, gazi po podrinjskim puteljcima i vrletima. Na njima rusak, u rusaku komad kruha i koji gutljaj vode, u duši čelična volja i odlučnost da izdržimo svu teškoću časnog puta. Oduševio me jedan mladi dječak nije mu više od 7 godina ide i gazi nepometa se, svi mu nešto dobacuju i daju štogod za pojesti a pored njega korača njegov babo, pomislih dragi Bože koja ljepota a bome i koja volja se dobija kada vidiš ovakav prizor ispred sebe. Ne razumije on mališan, na licu mu vidim, ne zna što ide tim puteljcima. Mene ohrabruje pomisao kako će mo ovako ukorakati u Srebrenicu i kroz nju zaputiti se pravac strave i užasa u bošnjačku klaonicu a ona se zove POTOČARI. Ustavili smo se u velikoj hladovini i taman polijegali da se odmorimo kad se začuh ezan vrijeme podne namaza. Kada sam ustao osjetio sam žuljeve na nogama ali svi bolovi su prestali kada sam čuo ime muderis Nezir Halilović, vrijedilo je stati u saf na čelu sa čuvenim i proslavljenim komandantom legendom iz podrinja.

Na četvrtom Maršu mira "Žepa - Potočari" učestvovao je veliki broj ne samo Bošnjaka Žepljaka, već i Bošnjaka iz cijele Bosne i Hercegovine; bili su tu učesnici iz Bužima, Konjica, Breze, Turbeta, Brčkog, Tuzle, Mostara, Blagaja, Sarajeva...ali i iz inostranstva: Amerike, Švicarske, Austrije...Marš je bio naporan, ali uspješan. Sa zadovoljstvom vam prenosim dio atmosfere s marša Borak - Zlovrh - Igrišnik - Stublić - Podravanje - Ljeljen Do - Jasenova - Zeleni Jadar - Ljubisavići - Srebrenica – Potočari.Ja ako Bog da iduće godine očekujem veći broj Bošnjaka = Bosanaca i Hercegovaca.

Gledam Bošnjaka ispred sebe, Ovako je malo stariji. Reklo bi se, pravi ljudeskara. I on hoda dostojanstveno, gordo, prkosno, gotovo inatljivo a, opet, nekako mehko i obazrivo kao da se boji zemlju da ne uvrijedi. Malo-malo pa obriše čelo, popije koji gutljaj, malo odahne i ide dalje. Pitam ga kako mu ime kaže ja sam Husein iz Kalesije, gledam ga onako pravi gorostas što naš narod kaže masAllah baš mi milo što je upravo on sa nama bužimljanima.

Gledam, onda, trećeg Bošnjaka. Njemu je preko šezdeset, a ima takvih mnogo. Jedan, iz Turbeta je kaže , ide svake godine, drugi se poštapa ali ide, trećem govore da odmori a on nimukajet.

Gledam, onda, u koloni i vrijedne Bošnjakinje. Ima ih sa maramama na glavi a i bez njih. Ima ih mladih djevojaka, gotovo djevojčica, a i onih što bi im majke, pa i nene mogle biti. Gledam jednu Bošnjakinju  malo onako punija žena sva preznojena i jako umorna od hodanja ide i ćuti samo odpuhiva. Na momenat mi se učini da sama sa sobom priča. Ja pomisli kako ona sada se kaje što je uopšte i krenula na ovakav put,  taman u tome momentu pored nas nekakav kombi nailazi i ustavlja se točno pored nas, šofer otvara prozor i reče: Hasibe hajde Bog ti dao malo sjedi bar do vrha ovoga klanca da te povezem. Tada sam skontao da je ženi ime Hasiba, okreće se ona prema kombiju malo zastade i reče: upravi i vozi taj smrdljivi kombi NESJEDAM PA TAMAN UMRILA NA OVOME PUTU, NA NAS FALA BOGU NIKO NE PUCA, VALJDA ĆU IZDRŽATI, i tako Hasiba nastavi svoj MARŠ onako činimi se iz inata. O Allahu dragi kako sam se maločas ogriješio kada sam pomislio da se ova žena vjerovatno pokajala i da nemože haman da hoda, koja volja i snage iz nje izlazi i koja ponositost onako prava bošnjakinja i srcem i dušem, ja na momente zaboravi na svoje žuljeve i čini mi se svima nama koji smo bili u blizini pojavi se dodatna snaga i volja i želja da izdržimo. Gledam i one iz drugih zemalja. Ima ih iz Turske, Danske, Austrije, Italije, Njemačke, Australije, Amerike... Svi oni, uglavnom šuteći, koračaju kao da i sami ne mogu vjerovati da je moguće da čovjek može natjerati čovjeka da poput divljači hrli za životom. A, eto, može.

Gledam usput i razmišljam na Bošnjake koje ne vidim i ne znam. To su oni koji podigoše hair-česme, odmah uz put kojima kolona maršira a pred duše svojih umrlih. Stotine i hiljade žednih grla pije s tih česmi i blagosiva sahibije koje ih podigoše.

Nikada u životu neću zaboravit ulazak i prolazak kroz Srebrenicu, za mene HEROJSKU SREBRENICU, Srebrenicu koja je oborila sve evropske i svjetske političare na ispitu ljudskosti i dostojanstvu, Srebrenici koja je sada grad MRTVIH, grad strave i užasa. Kolona ide tiho i ulazi na ulice izašli naši Bošanjaci, nude vodu, nude kahvu, kolače, pružiše nam svu svoju ljubav i pažnju. Pružiše nam najljepši svjetski osmjeh u znak radosti i dobrodošlice - onaj bošnjački. Na pomisao mi dođe scena iz filma VRAĆANJE MUSLIMANA U MEKKU, Nadam se ako Bog da da će i naša vlada u Bosni doći pameti i svijesti i pomoći opstanak ovijeh ljudi u ovome paklu podrinjskih šuma i u ovome čeličnom zagrljaju još uvjek četničkih hordi zla iz okolnih sela. Obraz i savjest Bošnjaka Srebrenice, Bratunca, Milića, Zvornika, Vlasenice, Višegrada čista je baš kao i nebo koje gledam iznad našijeh glava.

Gledam, a već polahko ulazimo u Potočare, masu koja nas dočekuje, počevši od majki kojima se srce od boli cijepa pa do onih koji su došli da se uslikaju kako bi slijedećih dana krasili naslovnice nekakvih novina.

Gledam, a već smo ušli u kompleks mezarja, napravili mali krug, proučili štogod pred duše ovijeh jadnih namučenih ljudi i zaputili se u zgradu preko puta mezarja, šest stotina i trinaest dženaza se sprema. Svi koji su imali snage i moći postavili smo se u dva reda i na rukama iznijeli tabute i unijeli ih i pripremili za sutrašnju zajedničku dženazu. Tabuti svi isti i sve ih miluju ruke najbližih shrvane istom boli i tugom. Vidjeti to a ne zaplakati ili barem osjetiti vrtoglavicu ili drhtavicu je nemoguće. Da insan vidi šest stotina i trinaest mrtvih mrava osjetio bi nelagodu, žalost i tugu u srcu.

Gledam 11.jula, gledam i slušam silne velike riječi podrške majkama Srebrenice. ''S vama smo i uvijek ćemo biti'', ''Imate našu punu podršku'', ''Vaša bol je i naša bol''.. I sve se to tako lijepo kaže i zvuči a koji sahat poslije Srebrenica utone u svoju tamu i zaborav mnogih. A majke? Ko njih pita kako im je.

Gledam u okupljenoj masi starice i starce kako zadnjim atomima snage, uslijed nesnošljive vrućine, uzimaju abdest i pripremaju se za klanjanje podne i dženaze namaza Gledam Bošnjakinju, majku, koja danas sahranjuje i posljednjeg, četvrtog sina. Roni suze i sve hoće za sinom da u kabur uskoči.Gledam a grudi se stežu i riječi sve sporije klize na papir. Razmišljam gdje je sada moja faceoobok prijateljica Nadira, koja mi prije par dana  reče da danas ispraća brata neznamo se ali dijelim dio tuge sa njom i sa svima koji su danas tu.

Gledam a dušu mi ispunjava bol ali i radost a sve zbog onoga što sam gledao. Bol je gdje god sam pogledao ali i radost. Bol je doživjeti Marš mira, a meni to bijaše prvi put, gledati i pohoditi sve te staze smrti užasa i spasa. Radost i olakšanje je gledati kako tim istim stazama danas korača naša mladost koja ne želi osvetu niti bilo čiju smrt. To je mladost koja samo želi dostojanstven život sebi i svakome. To je mladost koja je naš ponos i dika ali i naša svijetla budućnost. 

Neka sam i ja doživio da sam bar 3 dana bio pripadnik ove bužimske brigade viče jedan iz naše grupe, zovu ga svi tetak, pitam ga onako za pravo ime kaže ja sam Osman a Samir mi je rođak. Ko je Samir,  a Samir je jedan veliki Bošnjo i  prijatelj sa našim bužimljanima inače bio je u toku rata u Žepi. Pojavljuje se i Elvir onako visok prava momčina kaže da je iz Višegrada a njegova hanuma je iz Bužima i zbog toga je ponosan što je sa nama bužimljanima. Gledam ovu četvoricu među nama tetak Osman, Samir iz Žepe, Husein iz Kalesije   Elvir iz Višegrada kao četiri bosanske planine svaka gordo, ponosito i prkosna oni su ponosni što su sa nama bužimljanima, ponosni na našega generala rahmetli Izete Nanića ali Bogami i mi smo ponosni na našega hrabroga generala Izeta i na naš Bužim i sve Bužimljane, i naravno što imamo ovako kršne Bošnjake momčine u svome društvu što su prave gazije od glave do pete. 11.07.2011 ostaće mi duboko zapisan u mome životu, osjećam se kao da sam skinuo veliku obavezu sa sebe, kao da sam obavio mali hadž. Posebno mi je bilo čast biti u koloni u kojoj se nalazio Žepljak muderis Nezir ef.Halilović naš veliki Bošnjak, gazija i vojskovođa, trenutni imam u džamiji kralja Fahda u Sarajevu.

Imao sam čast upoznati i slikati se sa velikim Bošnjakom gazijom iz sandžaka muftijom Muamerom Zukorlićem. Imao sam ponovno čast slikati se sa velikim Bošnjakom Avdom Husejnovićem koji plijeni pažnju ne samo nas Bošnjaka nego i našijeh dušmana četnika, katila kako ih je naš Bošnjak Avdo opisao u knjizi ,,DŽELATI NARODA MOG''. Ma nije samo Avdo napisao par knjiga nego i snimio par dokumentirani filmova koje bi svaki Bošnjo morao imati i prikazati ih u svojoj porodici i pogledati sa svojima bližnjima. Filmovi: Krvavi ples po Šeheru, Vanzemmaljci iznad Sarajeva, Bosna ili smrt i Daleko je Tuzla zaista su velika istina i veliko bogastvo za našu bošnjačku historiju. Kada sam pogledao film ''Daleko je Tuzla'' razmišljao sam Allahu dragi Naser Orić nije samo heroj Srebrenice i BiH taj čovjek taj Bošnjak zaslužuje veliko poštovanje i sve špekulacije oko bilo kakve izdaje su samo dušmanska propaganda. Neka je veliki rahmet svim šehidima Srebrenice i cijele Bosne. Druge godine ako Bog da 11.07. 2012 ponovno na MARŠ MIRA za Srebrenicu… BUJRUM! Ovdje namjerno nisam pričao o nama bužimljanima o nama neka drugi pričaju. Napomenuo bi samo da je sa nama bio gos. Nijaz Nanić predsjednik udruženja ,,Izet Nanić'' i brat našega generala Izeta Nanića.

(Hvala predivnoj podrinjki Selmi koja je donijela hranu i piće za nas bužimljane taman kada smo bili ostali brez svega i razmišljali gdje i kako se dati u potragu za hranom, Selma hvala ti tebi tvojoj prijateljici, tvojoj mami i tvojima prijateljima koji su bili sa tobom u društvu)

Autor: SultaNemir

Bužim, turbe 505-e bužimske brigade i generala Izeta Nanića
Bužim, turbe 505-e bužimske brigade i generala Izeta Nanića


članovi Udruženja Izet Nanić iz Bužima
članovi Udruženja Izet Nanić iz Bužima


Most na Žepi
Most na Žepi


članovi udruženja Izet Nanić, učesnici MARŠA MIRA 2011
članovi udruženja Izet Nanić, učesnici MARŠA MIRA 2011


START, BORAK -ŽEPA
START, BORAK -ŽEPA




bužimljani, učesnici MARŠA sa bošnjakom Avdom Husejnovićem
bužimljani, učesnici MARŠA sa bošnjakom Avdom Husejnovićem


bužimljani, učesnici Marša sa velikim bošnjakom gazijom muftijom Muamerom Zukurlićem
bužimljani, učesnici Marša sa velikim bošnjakom gazijom muftijom Muamerom Zukurlićem


Iznošenje tabuta u memorijalni center Potočari, 613 tabuta - 613 dženaza
Iznošenje tabuta u memorijalni center Potočari, 613 tabuta - 613 dženaza


uplakane majke, žalost i tuga
uplakane majke, žalost i tuga


05.05.2011.

SUSRET NAKON VIŠE OD 30 GODINA

SUSRET GENERACIJE 68

02.05.2011 U Bužimu po prvi puta nakon završetka osnovne škole susret generacije 1968.Na susretu generacije 68, nekadašnjih učenika iz osnovne škole 7.novembar (tako se je tada zvala škola),  Bužim okupilo se nas nekoliko. Treba napomenuti da je veliki dio naše generacije dalo svoje živote u odbrani naše domovine BiH i njima u čast i sjećanje proučimo svima bar po jednu El-fatihu. Generacija smo rođena 1968. godine, a osnovnu školu smo završili 1981./82 godini. Naša dva razreda bužimljana od prvoga do četvrtoga razreda su tada vodile naše vrijedne učiteljice gospođa Đemila Krupić i Ajša Mustafić koje su i bile sa nama na ovome susretu. Sjećam se u u petom razredu u Bužim nam se pridružilo čak osam razreda naše generacije tako je V1 i V2 ostali mi iz Bužima, V3 i V4 VAROŠKA RIJEKA, V5 LUBARDA, V6 KONJADAR, V7 BUĆEVCI, V8 EL.RIJEKA, V9 I V 10 ČAVA  Mrazovac i tako nekako bili smo raspoređeni ... Naša generacija je možda najbolja generacija u oćini Bužim a i najviše nastradala u ratu u odbrani BiH.  

Prisutni su bili učiteljice: Ajša Mustafić i Đemila Krupić,

Ismet Alijagić, Fadila Ćatić Muratović, Halid Bajrektarević, Emir Nanić, Remzija Mulalić, Aida Biler Krupić, Nihad Varcar, Ismet Dervić, Nijaz Kudelić i Fatima Begović  Palić.

30.03.2011.

Šerijatsko vjenčanje u Sloveniji

ŠERIJATSKO VJENČANJE JASMINE ALIJAGIĆ I HARISA ISAKOVIĆ
Jasmina Alijagić rođena 1991 godine u Ljubljani,  njen babo je rođen na našem starom gradu u Bužimu i cijela familija Alijagić su naše džematlije, pa zbog toga i prenosimo ove prelijepe vijesti iz dijaspore. 25.12.2010 u Sloveniji tačnije u Postojni imam Fahrudin ef.Smajić vjenčao je Jasminu Alijagić i Harisa Isakovića  koji je rođen 1991 u Bužimu. Znači Jasmina i Haris stupili su u novi zajednički život i od toga datuma Jasmina i Haris su muž i žena. Da vam Allah dž.š podari svaki hajr i svako dobro na oba svijeta. Prenosimo vam nekoliko slika i video snimak.

VIDEO:
Vjencanje u Postojni Slovenija, ''Jasmina&Haris''

Nevjestu je izveo njen brat Emir
Nevjestu je izveo njen brat Emir








mladenci i njihovi roditelji
mladenci i njihovi roditelji










28.11.2009.

Bajramska čestika

BAJRAM MUBAREK OLSUN

Postovani vjernici , MUSAFIRI i dragi posjetioci
Es-selamu alejkum;

 

Želim Vam hajirli ove bajramske blagdane, Kurban Bajram sa željom da ga proslavite u sreći, veselju i rahatluku, u društvu svojih najmilijih, čineći dovu Uzvišenom Allahu dž. š. da Vama i vašima porodicama da zdravlje i veselje  a i vama koji ste na hadžu, Allah ukabuli hadž i da se živi i zdravi vratite svojima najbližima u svoju domovinu. Tako i mi na Starom gradu očekujemo našega imama Emina ef. Grošića da nam se živ i zdrav vrati sa hadža i u kabul da mu Allah upiše!!

 

Maksus selam

SultaNEmir

SultaNEmir
07.11.2009.

KONAČNO ASVALTIRAN PUT NA STARI GRAD BUŽIM

ASVALTIRAN PUT  STARI GRAD BUŽIM
Nekoliko godina već se piše i priča o ovoj velikoj akciji, neke hvale neki hule. I mi smo pisali nekoliko puta, pisali smo davne 2006, tačnije 18 augusta o akciji i prikupljanju novčanih sredstava za izgradnju ovoga puta, pisali smo kada je urađena i prva faza ovoga puta od travice do šomića. Evo fala Allahu ovih dana je završen veliki dio posla i ''KLANAC'' put na Stari grad je dobio izgled onakav kakav smo čekali dugi niz godina.
Mještani mjesne zajednice Stari grad opština Bužim, pokrenuli su dugo očekivanu akciju i prikupljanje novčani sredstava za izgradnju asvalta od Pomajdena do na Čaršiju tačnije pred staru drvenu džamiju!! Inicijativu za izgradnju puta mještani su pokrenuli prije nekoliko godina, no zbog obimnosti projekta nisu je mogli odmah i realizirati. Ova velika akcija upravo je realizirana ovih dana i sada je kako kažu milina pješice krenuti iz klanac na Stari grad. Izgradnjom puta mještani Stari grad su riješili najbitnije infrastrukturno pitanje, a naselje Stari grad kvalitetnije povezali sa centrom Bužima. Put nije urađen po planu i nacrtu, nije sastavljen sa  asvaltom do Pomajdena i nije došao sve do Stare drvene džamije kako je planirano ali kažu da će se i to riješiti u nekima skorijim vremenima. Evo pogledaj te nekoliko slika od mjesta gdje počinje asvalt pa do završetka do travice! Neka Allah nagradi svakoga ko je doprinio i pomogao na bilo koji način da se uredi i asvaltira ovaj put!
SultaNEmir

24.09.2009.

OVO JE PJESMA O MOJOJ MAHALI

STARI GRAD – BUŽIM
Jato ptica u velikom letu
nadlijeće zemljinu planetu
Velki bunar zarasto u žbunje
Nema one djece da okolo bruje
Sve zaraslo sve se oborilo
Ali se staro vrijeme nije zaboravlo

Stari vaćar preuzela trava,
niko nejma ovaca ni krava
Ne kosi se niti oru njive
ništa nije sada kao prije.

Stara kuća nagriza je vrijeme
nejma nikog da ispred nje sjedne
Sve se zbiva kao neka bajka
umrla je i rahmetli majka,
Rahmet nek je majci a i babi
i sad živim još u nekoj nadi

Ispod Velkog brda Stari grad se
prožima, selo malo na kraju Bužima
rodne njive, pašnjaci i stoka
sve nekako otišlo iz oka

Gledam krušku ranku u visine
pa me sve u djetinjstvo vrne
Živjelo se časno i pošteno
Svaki covjek tu bih rado skreno

Vinogradi, Bogme i brežuljci
vraćaju se lijepi trenutci…
od potoka sve do velke luke
raširio sada ja bi ruke..
od mlinčića pa sve do brdarevca


sve je opet ko u doba stara,
živjelo se moralo tada a i sada
Bajrami su najljepši na gradu
vraćaju mu životnu nadu.

Eto tako voli te se, slažite se ko sestre i braća
Da i buduće na stari grad se svraća
Neka bude sloge i veselja, da se
i sad kao nekad prave lijepa sijela.


(autor: SultaNEmir)

20.09.2009.

DRVENA DŽAMIJA - BUŽIM NAŠ PONOS

Autor Nisvet Poric.TGOSSX   
Nedjelja, 20 Septembar 2009 00:28
Koliko li je ezana proučeno sa minareta najstarije drvene džamije na Balkanu, u Bužimu, niko pouzdano ne zna, ali ne mareći puno o tome, dolazak i ovog Bajrama Emin ef. Grošić najaviće zvonkim glasom, pozivajući džematlije na klanjanje najvećeg muslimanskog blagdana.

Ljepota stare drvene džamije mami poglede i slučajnih prolaznika, tajnu godine njezine izgradnje ne zna niko osim što je poznato da ju je  1838. godine obnovio Vedžhi paša, tadašnji namjesnik bužimske kapetanije. Drvena džamija uvrštena je i u listu nacionalnih kulturnih spomeniuka BiH.

Kako i nebi, kazaće Bužimljani, nadaleko poznati po Krajiškom ponosu, kad je džamija posebna po svemu. Iako ih u Bužimu ima nekoliko, njima nekako najdraža ova drvena, gdje redovito obavljaju namaze.

-    Minaret je visok 17 metara, također je izgrađen od drveta. Zidovi su od drvenih talpi, a i unutrašnjost je sva od rezbarenog, lijepo obrađenog drveta. Posebna je ovo džamija, odiše nekom svojom ljepotom, možda zbog toga što se pa skoro i ne zna kada je tačno sagrađena, ali je odolijevala ratovima, vremenima i ljudima. Sve prolazilo, a ona ostala, i sve ljepša i ljepša bivala, govori imam Grošić. Mještani čak vjeruju da je drvena džamija odolijevala svim nedaćama jer je upravo štiti Allahova milost.

Nekad su Bužimljani, odlazeći na hadž prvo morali pred starom džamijom navratiti pred hadžijski kamen, pa stati na njega, uzjahati  konja i tek onda uz Allahov blagosov krenuti put svoga nijeta.

-Taj kamen se i sada očuvao, i to je nešto na što su Bužimljani ponosni, jer su i odlazak na hadž uvijek doživljavali kao poseban trenutak u svom životu. A Krajišniku je to čast isto kao i konj, pa otuda i običaj da s ena hadž krene prvo sa konjem, govori efendija Grošić.

Bajramski blagdani posebna su radost za Bužimljane. Ezani sa okolnih brda slijevaju s eu bužimsku dolinu, a onda sa minareta drvene džamije, imam najavi: Bajram nam je stigao!
- Nekako ljudi vole ovdje doći, što zbog vrijedne starine, što zbog tradicije, ali i samog ambijenta kojeg džamija pruža. Činjenica da nigdje više nema ovakve džamije, veća je radost nama u Bužimu, jer smo eto poznati i po tome da smo prvi imali i zadržali ovakvu građevinu, priča Grošić.

Ovaj će Bajram Bužimljani dočekati i ispratiti onako kako im tradicija i običaji nalažu. Uz ibadet, praštanje, darivanje i neizostavnu posjetu staroj džamiji koja zabilježi još jednu tajnovitu godinu postojanja.

Drvena je džamija sagrađena podno Bužima, ponosno stoji vijekovima. Vezeni ćilimi po podovima, prepuna je i autentičnih dokumenata, vezirskih berata, vakufnama, sultanskih fermana i obilja svjetovnih i vjerskih rukopisnih knjiga. U haremu džamije su najljepši primjerci nišana alima, gazija i šehida uz daleko poznato hadžijsko kamenje. Džamija nikad nije bez onih koji Allahu ibadet čine, moleći za milost i oprost, ali pred Bajram kao i da sama stara građevina zasija još ljepšim sjajem. Okupe se mještani pa je onako lijepu, još više umiju kako bi osvanula okupana svjetlom i ljepotom.







BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN
Tekst S.Džanić
foto by Nisvet Poric
www.buzimljani.com
19.09.2009.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Evo lijepe i iskrene čestitke za sve Bošnjake

Bajramska čestitka
»Bajram ide, Bajramu se nadam..«, »Bajram dođe mirišu avlije…«! Ponovo nas zahvati veselje dočekivanja svojih najmilijih, jopet nam mekšaju napaćene nam duše od grijeha i tereta dunjalučkih tereta. Zaškripaće i ovog Bajrama mnoga vrata inače zatvorena veći dio godine i pohrliće naši muslimani jedni drugima u zagrljaj onaj naš poznati  vjekovni topli bratski i Bošnjački.. Nije lahko danas biti insan a dahabetile musliman, ali eto naš lijepi, dobri, ponosni narod se neda i drži se uspravno i ponosno muci u inat. Kupuju se pokloni mada para nikad nema dosta, posebno u ovoj besparici i nedorečenosti na Balkanu i u našoj ponosnoj domovini.

Insan naš se trudi da pored svih muka i teškoća ostane vedra čela i bistrog duha i često se pita kako se ponašati u ovim svečanim trenucima kada dočekuje najdraže mubareće. Mislim da bi bilo lijepo sačuvati onu našu  tradiciju čestitanja Bajrama, obilaska iz džamije naših najmilijih u mezarjima, zajedničkoj sofri u krugu porodice  po povratku iz džamije prvog bajramskog jutra.

Isto tako lijepo bi bilo oživjeti običaj pozivanja komšija, rodbine i prijatelja na bajramske sofre, kako muške take i sofre žena pa i omladine i praviti omladinska sijela u džamijama u vrijeme Bajrama. U želji da nam i ovaj Bajram bude hairli, pun sreće, blagostanja, berećeta, ljubavi, da ovog Bajrama obučemo najbolje i najljepše što imamo, od srca vam čestitam: (Nijaz Salkić) BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN ! 


14.09.2009.

BORBE NAŠEG EVROPSKOG PRVAKA

PREMIJERNO PRIKAZIVANJE:
EUROPEAN TAEKWON-DO CHAMPIONSHIP XXIV. ADULT, XV.JUNIOR AND I. VETERAN EITF
XXIV. člansko, XV. mladinsko in I. veteransko evropsko prvenstvo v taekwondoju
SLOVENIJA -SLOVENSKE KONJICE 2009

(VIDEO SPARING - FOTO ALBUM)

KATEGORIJA VETERANI BORBE -90KG
1.mesto Alijagić Ismet Slovenija
2.mesto Richard Hamilton ITF ENGLAND
3.mesto Aune Bjorn NORWAY
3.mesto Miettinen Juha FINLAND

- Championships 2009 foto prezentacija put evropskog prvaka
- Championships 2009 borbe evropskog prvaka, kategorija -90kg

(ljubljanskaraja)

21.07.2009.

„Slobodarski dani viteškog grada Bužima 2009“



14.TRADICIONALNA MANIFESTACIJA
„Slobodarski dani viteškog grada Bužima 2009“


Program:

04. august 2009. Utorak

20.00 – Jasin i Akšam namaz, Medžlis Bužim,
Šehidsko turbe Bužim
20.30 – Svečano otvaranje manifestacije,
plato MSŠ Bužim
20.40 – Veče Kur”ana, Medžlis Bužim
plato MSŠ Bužim

05 august 2009. Srijeda
07.00 – Put bužimskih vitezova, Udruženje mladih Bužim, Bužim – Ćorkovača
10.00 – Posjeta delegacije mjestu pogibije
brigadnog generala Izeta Nanića,
lokalitet Vijenac u Republici Hrvatskoj
12.00 – Tevhid Šehidima, Medžlis Bužim, Ćorkovača
13.00 – Podne namaz, Medžlis Bužim, Ćorkovača
13.45 – „Sjećanje na BUŽIMSKE VITEZOVE“… Ćorkovača
18.30 – Memorijalni malonogometni turnir “Izet Nanić”- pioniri i pjetlići, izvlačenje OŠ Bužim
20.00 – Prijava i žrijebanje za memorijalni malonogometni turnir “Izet Nanić”, Gradska kafana Bužim

06 august 2009. Četvrtak
17.00 – Otvaranje memorijalnog malonogometnog turnira
“Izet Nanić”, igralište OŠ Bužim
19.30 – Izložba Arhiva USK, amifitetar MSŠ Bužim
20.00 - Promocija knjige „Pokošeni cvjetovi Krajine“
Muhameda Mahmutovića, amfiteatar MSŠ Bužim
20.30 – Promocija knjige „Put kroz pakao“ Savez logoraša USK amfiteatar MSŠ Bužim

07 august 2009. Petak
15.00 – Viteški turnir 2009, u disciplinama:
selamluk bajrektarima, trčanje u vrećama,
velika i mala obdulja, bacanje kamena sa ramena, povlačenje konopca, odmjeravanje snage desnicom, streljaštvo, brdska biciklistička trka i krajiška izvorna pjesma… Mjesna zajednica Čava
19.00 – Revijalna košarkaška utakmica, igralište OŠ Bužim
20.30 - Revijalna odbojkaška utakmica, OK Bužim-Reprezentacija USK-a

08 august 2009. Subota
07.00 – 12.00 - XII tradicionalni supermaraton:
Bihać – Cazin – Bužim
10.00 – Šahovski turnir, ŠK Bužim, Gradska kafana
11.00 – Motorijada, igralište MSŠ Bužim
18.00 – Rukometni turnir, RK Bužim, igralište OŠ Bužim
20.00 – Promocija knjige“ Dželati naroda mog“
Avde Huseinovića, amfiteatar MSŠ Bužim

09. august 2009. Nedjelja
09.00 – Memorijalni malonogometni turnir “Izet Nanić”, igralište OŠ Bužim
10.00 – Međunarodni Taekwon-do turnir
Asim Bajrektarević „Hamza“, igralište OŠ Bužim
11.00 – Stonoteniski turnir-pojedinačno, MSŠ Bužim
13.00 – Veliki nogomet, stadion NK Vitez Bužim

10. august 2009. Ponedjeljak
17.00 – Memorijalni malonogometni turnir “Izet Nanić”,
igralište OŠ Bužim
20.00 - Redovna tribina “Živi Islam” Udruženja Ilmijje Bužim na temu “Kontinuitet genocida nad Bošnjacima” gost Fatmir Alispahić, amfiteatar MSŠ Bužim

11. august 2009. Utorak
17.00 – Memorijalni malonogometni turnir “Izet Nanić”,
igralište OŠ Bužim
19.30 – Izložba fotografija Nisveta Porića,
amfiteatar MSŠ Bužim
20.00 – Književna noć sa Društvom bosansko-hercegovačkih pisaca iz Austrije, amfitetar MSŠ Bužim
20.30 - Promocija knjiga Senke Alagić “Fatma” i “Alem kamen”, amfiteatar MSŠ Bužim
21.00 – Eko-akcija, dodjela nagrada i priznanja,
Amfitetar MSŠ Bužim

12 august 2009. Srijeda

17.00 – Memorijalni malonogometni turnir “Izet Nanić”,
igralište OŠ Bužim

13 august 2009. Četvrtak
16.00 –Polufinale memorijalnog malonogometnog turnira
“Izet Nanić” igralište OŠ Bužm”
19.00 – Finale memorijalnog malonogometnog turnira
“Izet Nanić”, igralište OŠ Bužim

14. august 2009. Petak
18.00 - Finale u malom nogometu za pionire i pjetliće, OŠ
Bužim
19.00 - Kantonalna smotra folklora, KUD “Sevdah” Bužim,
Stadion NK “Vitez”

15 august 2009. Subota

17.00 – Druženje pripadnika 505. Viteške b.br. i 5-og Korpusa
Armije BiH
20.00 - Krajiška sofra, Udruženje žena “Izvor” i A.M.P. “Fatma”
21.00 – Završna svečanost povodom Dana 505 viteške brigade, stadion NK Vitez Bužim
21.40 - Koncert grupa “Behar” sa specijalnim gostom, stadion NK Vitez Bužim

Organizacioni odbor
20.07.2009.

I Bužimljani protiv Ravnogorskog pokreta

UKINUTI ČETNIČKI POKRET I ZABRANITI FAŠISTIČKA OBILJEŽJA
Nevladina organizacija "Front" u suradnji sa mladima iz Bužima ili bolje rečeno dobrovoljcima podrške ukidanja rada Ravnogorskog četničkog pokreta, u ponedjeljak 20. jula 2009. godine. sa početkom u 10 sati ispred Pošte u Bužimu potpisivaće se peticija za građane Buzima
. Naime, od 20. jula kreće potpisivanje peticije građana za zabranu rada najvećoj legalnoj fašističkoj organizaciji u svijetu, Ravnogorskom četničkom pokretu u BiH.

Peticija će se potpisivati na prostoru cijele Bosne i Hercegovine i bit će upućena kao građanska inicijativa Vijeću ministara i Parlamentu BiH, ambasadoru SAD-a u BiH, a putem Ambasade SAD-a u BiH i predsjedniku SAD-a Baraku Obami, obzirom da se ova fašistička organizacija nalazi na američkoj crnoj listi terorističkih organizacija.
Putem građanske inicijative od domaćih vlasti će se tražiti hitna odluka o zabrani daljeg djelovanja ove organizacije, a od američkog predsjednika da izvrši pritisak na vlast u BiH, kako bi ispoštovali obavezu u interesu globalne borbe protiv terorizma.
Udruženje „Front“ i partnerske organizacije ovim putem pozivaju nevladine organizacije, privredne subjekte i pojedince, da se uključe u akciju prikupljanja potpisa peticije, kako bi zadali konačan udarac fašizmu u BiH.


U vrijeme potpisivanja peticije, doći će do najveceg okupljanja ravnogorskog pokreta na Manjaci, zato građani Bužima bilo bi dobro da se i Vaš potpis nadje na pomenutoj peticiji ka ukidanju ove zločinačke fašističke organizacije,koja i danas podržava četnike sa dugim kosama, smrdljivim bradama i kokardama, koji  hodaju slobodno i truju tlo naše prelijepe Bosne i Hercegovine i zbog takvih istih je leglo na hiljade šehida širom Bosne i Hercegovine!
Za bužimskim štandom će biti:
Emir Šahinović - nick na b.com BHF Youth
Adnan Mulalić - nick na b.com sMiley
Amin Šahinović - nick na b.com H4cKeR
POTPIŠIMO PETICIJU 20. JULA U 10 SATI ISPRED POŠTE!
(www.buzimljani.com)

NE PODPISUJEMO PETICIJU ŠTO NJIH MRZIMO, NEGO ZBOG TOGA ŠTO BOSNU VOLIMO!
16.07.2009.

LEGENDE O ČUVENOM VELIKOM BUNARU

VELIKI LEDENI BUNAR ILI ABIDOV BUNAR 

Ovo je javni vodo-objekat ili hajrat bunar kojeg u našem zavičaju svi bolje poznaju kao „ABIDOV BUNAR“ ili neki kažu ''VELIKI LEDENI BUNAR'' Nalazi se pored glavnoga puta koji povezuje Elkasovu rijeku i Makiće sa glavnom gradskom džamijom na Starom gradu a veže dalje  prema Brigovima, Bos.Otoci i dalje. Bunar je na samom  izvoru sagradio rahmetli Abid i njegova supruga Sebila Alijagić, davne 1968 godine. Bunar se nalazi ispod same raskrsnice puteva ''URIJA'' ili bažarski put i ''SREDILJ'' koji vodi u El.Rijeku. Podaci o datumu i graditelju se zbog zuba vremena haman i ne vide na ispisanoj ploči, ali se zna da je ovo Abidov i Sebilin hajrat. Rahmetli Abid je bio jedan od većih zemljoposjednika, poljuprivrednika u našem kraju, pa je odlučio, kako je  bio običaj u Krajini, da dio svog imetka potroši i na ovaj hairli način. Bio je to tada značajan gradjevinski poduhvat, a tehnologija vodjenja izvorskih voda nije bila razradjena. Abid i Sebila tada izgradiše ''VELIKI BUNAR'' sa tri teknete ili korita,  u srednjega je tekle voda iz velike dvije cijevi direktno iz samoga vrela, izvora, a ispred je napravljena velika ploča koja je služila za pranje veša, tepiha, ćilima, srdžaza, dušema itd…

Nije tada bilo veš-mašina. Sav umazani veš morao se nositi na ovaj bunar. Tako je bunar bio čuven na daleko. Sva obližnja sela su dolazila na bunar po vodu. Tako su mještani susjednoga mjesta Bag, dovozili razna burad pa vozili vodu i kućama. Najviše su na bunaru okupljale se lijepe vrijedne djevojke a dolazili su bome i momci da pomognu pranje tepiha ali kažu da je njihov glavni razlog dolaska bio ašikovanje i upoznavanje. Pa su se na bunaru rađale i nove ljubavi.  Allah svemogući baš tako htio, ama ljudi što je vrijeme toplije voda na bunaru sve ledenija, a zimi sve što je hladnije, voda na bunaru toplija, tako da se i zimi pralo isto kao i po ljeti.

Mnogi se žedan putnik namjernik ovdje napojio, posebno u vrijeme kada se pješice ili na konjima išlo do Bosanske Krupe  i drugih bosanskih mjesta po Krajini. Bunar je služio i za napajanje stoke u prolazu ili na ispaši a zimi su svi obavezno dogonili na bunar. O kvalitetu ove vode uvijek se pričalo u našem zavičaju i kažu da nema bolje. Uvijek pod istim pritiskom, ljeti hladna, zimi topla i stalno pitka i privlačna. Bože dragi koliko li je ljudi ovdje abdest uzelo pa klanjalo u obližnjoj gradskoj džamiji, a najviše mi u sjećanju uz ramazan i Bajram, tada se i u kolonama čekalo. Žednih pješaka je sve manje, ali i danas se mnogi zaustavljaju na ovom mjestu na VELIKOM BUNARU kako bi okrijepili dušu i nasuli koju flašu ili drugu posudu i ponijeli kući, ma gdje kuća im bila.

Nažalost, po našem lošem običaju, zbog nečijeg nemara, zna se ovdje nakupiti i gomila svakojakog smeća, jer ima onih koji pauzu iskoriste i za izbacivanje otpada iz automobila ili drugog prevoznog sredstva.U vrijeme kada se o čistoj pitkoj vodi govori kao o dragocjenoj tečnosti , u našem zavičaju hvala Bogu toga ne nedostaje. Drugo je pitanje znamo li iskoristiti ono što mi imamo, a drugi ne. Preselio je rahmetli Abid na ahiret, a i njegova supruga Sebila, pošto je iza njega ostala velika familija  četiri sina mu u svijetu a tri kćeri u neposrednoj blizini poudane, nadati se uglavnom da će ovu hair česmu bunar neko obnoviti, nedati da sve padne u zaborav. Poznati gradski imam Besim ef.Hamzabegović čak je u šali, govorio da je voda iz lijeve cijevi ovoga bunara ledenija od ove desne pa su tako se i dogovorili sa rahmetli Abidom da su to lijevu cijev odveli do rezervoara koji je napravljen ispod same kule staroga grada da bi iz istoga rezervoara voda se razvela po svim kućama, domaćinstvima i tako građani još uvjek napijaju se vodom sa velikog bunara, a bunar pored samoga vrela čezne, propada i žudi za nekim boljim vremenima.

Napisao: SultaNEmir iz MAHALE

Ploča, natpis na velikom bunaru Rahmetli Sebila i Abid Alijagić Veliki ,,Abidov i Sebilin hajrat
11.07.2009.

HATME U DŽAMIJI NA STAROM GRADU

HATMENSKE DOVE U NAŠEM DŽEMATU
Predivan je osjećaj poslije toliko godina sjediti u džamiji na Starom gradu, među svojim komšijama, prijateljima i rodbinom, znancima. Misli mi se vratiše u davne 70 i neke godine kada smo i mi pohađali ispit iz vjeronauke tačnije davali hatmu. Danas evo, 04.07.2009, dočekasmo da naša djeca, odnosno djeca od mojih komšija prijatelja koji su neki tada davali samnom hatmu slušaju šta su to njihova djeca naučila kod našega sadašnjega imama u džematu Stari grad, Emin ef.Grošića  koji je naslijedio tadašnjega našega imama čuvenoga Besim ef.Hamzabegovića.  Zaista treba pohvaliti imama Emina ef.Grošića i ovaj put je izveo lijepu grupu djece njih devetero koji su svojim glasom i znanjem zadivili sve prisutne u džamiji. Učenjem kur'anskih sura kao i njegovih ulomaka, citiranjem hadisa o vrijednosti učenja i proučavanja Kur'ana, kao i interpretacijom prigodnih recitala i ilahija - ovogodišnji hatmaši su, na svoju radost, kao i na radost roditelja, rodbine i muallima, pokazali da su usješno položili ispit zrelosti i pripadnosti svojoj Zajednici. Ovoj predivnoj manifestaciji je prisustvovao i muftija Hasan ef. Makić, koji je na kraju čestitao imamu ef. Grošiću na dobro odrađenom poslu, roditeljima i naravno djeci koja su pohađala hatmu. Neka Allah nagradi porodice Mašinović, Šahinović, Ičanović, Makić i ostale za koje nisam zapamtio a davali su hatmu i podari im svako dobro i na ovome i na onome svijetu.
Alijagić Ismet

14.06.2009.

Spomen obilježje patriotima BiH

Autor Agan Skenderovic-Braco   
Četvrtak, 11 Juni 2009 12:45
spomenik_bucevci_tnU organizaciji Općine Bužim i Udruženja boraca „Patriotske lige 1991“ svečano je obilježen 11.juni i otvoreno novo izgrađeno spomen obilježje kod lovačke kuće u Šljemenima- MZ Bućevci. 
I pored veoma vrućeg i sparnog vremena okupio se značajan broj bužimljana,  i njihovih gostiju da obilježe 11.juni, datum koji  sve patriote sa ovog područja dobro pamte i ne zaboravljaju. 11. juna 1992. godine  sa područja tzv. Republike Srpske Krajine (Republika Hrvatska) izvršen je napad srbo-četničkih snaga  koji je zaustavljen od strane dobro organizovanih i spremnih boraca  već formirane Patriotske lige i brojnih dobrovoljaca.  Zahvaljujući   patriotima i svim  dobrovoljcima koji su se u prvim danima agresije uključili u odbranu Bosne i Hercegovine  sačuvana je  državna granica, ali i neprijatelju jasno poslana poruka da na ovim prostorima nema mjesta za njegove prljave namjere.
Sedamnaest godina kasnije  evocirane su uspomene na ratna dešavanja i prve ratne dane na prostoru današnje  općine Bužim. Odato je dužno poštovanje svim poginulim borcima, ratnim vojnim invalidima i svim učesnicima  odbranbeno oslobodilačkog rata. Na svečanosti  se prisutnima obratio predsjednik Patriotske lige 1991. Safet Mulalić koji je govorio o  prvim danima rata i organizaciji Patriotske lige na ovim prostorima. Predsjednik građevinskog odbora za izgradnju spomen-obilježja Nedžad Durić  se zahvalio svima koji su pomogli da se u veoma kratkom roku  izgradi  ovo obilježje sa željom da se i svake naredne godine na ovom mjestu obilježava ovaj značajan datum iz odbranbeno oslobodilačkog rata.

Prvi komandir bućevačke linije odbrane Hamdija Mustafić, govorio je o značaju prve pobjede nad agresorom ali i o hrabrosti bužimskih boraca koji su u tim prvim danima rata pokazali jedinstvo i dobru organizaciju. Posebno je naglasio da jedinstvo koje je izgubljeno poslije rata a izazvano političkim podjelama treba što prije vratiti. Ovakvi datumi su prilika da se zaborave sve podjele i političke opredjeljenosti jer smo u ratu vidjeli i doživjeli jedinstvo kakvo se rijetko moglo vidjeti na ovim prostorima, naglasio je Mustafić.


Ispred općine Bužim prisutnima se obratio Predsjedavajući  OV Agan Bunić, te posebno zahvalio članovima Patriotske lige 1991 na angažmanu kod izgradnje ovog spomen-obilježja koje će  svjedočiti o herojskoj borbi bužimljana, ali i stalno podsjećati mlade generacije na sve ono što su  za njih i slobodu koju danas uživamo uradili bužimski vitezovi.

Čast da svečano otkriju novo-izgrađeno spomen obilježje pripala je djeci poginulih boraca Patriotske lige i  105-505-te Viteške brigade, Bajrektarević (Asima) Emini, Suljić (Hazima) Anesu, Šahinović (Husnije-Hunje) Fatimi, Duraković Hasanu i Dinu-unucima r.Hasana Durakovića, Mašinović (Mersada) Alemu, Makić (Envera) Mireli i Mulalić (Muhameda) Sadžidu.

Na kraju oficijelnog dijela programa Udruženje Patriotska liga 1991 je na osnovu Odluke Upravnog odbora udruženja dodijelila PLAKETE zaslužnim pojedincima za nesebičan doprinos u odbrani BiH, kao i onima koji su pomogli oko izgradnje spomen obilježja. Plakete su uručene:
-Velić Esadu, prvom komandantu TO Bužim
-Izetu Naniću- posthumno, prvom načelniku štaba TO Bužim
-Hamdiji Mustafiću, prvom komandiru linije Bućevci
-Asimu Bajrektareviću-posthumno, prvom komandiru PDV-a i Patriotske lige
-Suljić Rasimu, Duraković  Hasanu-posthumno,Cinac Husniji, komandirima odjeljenja PDV-a i Patriotske lige
-Suljić Hazimu- posthumno,komandiru voda
-Mašinović Mersadu-posthumno, predsjedniku Kriznog štaba Bućevci
-Porić Nerminu,prvom predsjedniku Patriotske lige 1991
-Kauković Huseinu, komadiru voda
-Račić Husein-posthumno
-Nanić Sejadu-članu UO Udruženja Patriotska liga 1991    i
-Šahinović Halidu, članu UO Patriotska liga 1991

www.buzimljani.com
06.06.2009.

PUT SLOBODE, MARŠ MIRA 2009

IZ SLOVENIJE SE ORGANIZIRA GRUPA ZA ''MARŠ MIRA 2009''
PRIDRUŽI TE SE I VI OVOJ GRUPI - 
ljubljanskaraja@mail386.com
Povovodom obilježavanja 14. godišnjice genocida nad bošnjacima u Srebrenici, održava se tradicijonalno Marš mira od Nezuka do Potočara.

Učesnici "MARS MIRA PUT SLOBODE" svake godine krecu iz Nezuka, nekoliko dana prije odrzavanja godišnjice genocida u Srebrenici (11.7.1995.)!!!
Ide se stazama kojima su protjerani stanovnici Srebrenice i okolnih mjesta bježali od sigurne smrti!!! Pretežno su išli šumama, dok nisu došli do Tuzle! Staza je duga oko 120 km!!!

"Marš mira 2009. trasom smtri do slobode, jula 1995." je manifestacija međunarodnog karaktera, koja se održava već četvrtu godinu, u okviru obilježavanja 14. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurnosne zone UN-a" - Srebrenica.

CILJ MARŠA MIRA
Odavanje počasti žrtvama genocida te podsjećanje na masovne i stravične zločine koje su počinile snage vojske i policije Republike Srpske, nad Bošnjacima "Sigurnosne zone UN-a" - Srebrenica, jula 1995. godine, te animiranje svih relevantnih aktera za brže procesuiranje i privođenje pravdi svih osoba odgovornih za počinjene zločine.

TRAJANJE MARŠA

  • Okupljanje učesnika "Marš mira 2009": 07.07.2009. godine od 17,00 sati u Nezuku, opština Sapna
  • Polazak kolone "Marš mira 2009": 08.07. 2009. oko 08:00 sati iz Nezuka, općina Sapna
  • Trajanje "Marš mira 2009" : tri dana i to od 08.07-10.07.2009. godine
  • Prenoćišta učesnika "Marš mira 2009" :
    08.07.2009. Gornja Kamenica, opština Zvornik,
    09.07.2009. Mravinjci, opština Milići
    10.07.2009. Donji Potočari, opština Srebrenica.
  • Dolazak učesnika manifestacije "Marš mira 2009" u Memorijalni centar u Potočarima:
    10.07. 2009. između 17.00 i 18.00 sati.

    MARŠUTA "MARŠ MIRA 2009"
    Nezuk > Parlog > Baljkovica > Crni Vrh > Snagovo > Liplje > Jošanica > Donja Kamenica > Bakrači > Glodi > Udrč > Cerska > Kaldrmica > Đugum > Burnice > Ravni Buljim > Šušnjari > Jaglići > Budak > Donji Potočari
LOGISTIKA
  • ORUŽANE SNAGE BiH - Obezbjeđuju šatore za prenoćište učesnika marša
  • FEDERALNO MINISTARSTVO ZA IZBJEGLE I RASELJENE OSOBE -  Obezbjeđuje cisterne s vodom, ekipe prve pomoći, promotivni materijal i sufinansira ishranu učesnika
  • MHD "MERHAMET", REGIONALNI URED TUZLA - Obezbjeđuje hranu za učesnike marša
  • DRUŠTVO CRVENOG KRIŽA - KRSTA BIH - Obezbjeđuje sendviče i osvježenje
  • CRVENI KRIŽ FEDERACIJE - Ekipe prve pomoći
SADRŽAJ
U toku marša biti će organizovan slijedeći sadržaj:

  • Historijski časovi - na kojima će govoriti preživjeli učesnici marša smrti - juli '95 godine
  • Vjerske aktivnosti  -  koje će predvoditi predstavnik tuzlanskog Muftijstva
  • Promocija knjiga
  • Okrugli stolovi
  • Prikazivanje dokumentarnih filmova - Genocid u Srebrenici

UČESNICI MARŠA MIRA 2009.
Učešće na "Maršu mira 2009" najavile su mnoge organizovane grupe i pojedinci. Očekujemo učešće između 2.500 - 3.000 učesnika iz cijele BiH,  Holandije, Hrvatske, Francuske, Švicarske, Srbije, Italije. Amerike, Australije i drugih zemalja.

NAČIN PRIJAVE ZA "MARŠ MIRA 2009"
Prijave za "Marš mira 2009" mogu se izvršiti na slijedeći način:
- online prijavom kojoj možete pristupiti # ovdje #
- prijavom na licu mjesta, na dan okupljanja.

Ljubljanska raja: grupa prijavljenih učesnika iz Slovenije, za ''MARŠ MIRA 2009'', organizirat će mo sastanak grupe, kojoj namjeravmo dati ime, uradni naziv, organizirati tiskanje nekih majica da budemo isto obučeni, te naravno organizirati i dogovoriti detalje oko odlazka  na ''MARŠ MIRA 2009'' u BiH. Očekujemo prijave iz cijele Slovenije.  informacije: 031 818 940,
Učesnici se moraju prijaviti na pohod. Više informacija na
http://www.marsmira.org. Organizirano je spavanje i  dva obroka (doručak i
večera). Na jedan dan se prepješači cca 35 km.

Alijagić Ismet - SultaNEmir

Maršu najčešće prisustvuju dobrovoljci iz cijele BiH, kao i veliki broj stranaca iz svih dijelova svijeta! U koloni bude više hiljada učesnika, i dobro bi bilo kad bi se taj broj još povećao!!!
Ova grupa nema za ulogu širenje nekih šovinističkih misli, mržnje... Ona je samo tu da nas sve podsjeti da ne trebamo da zaboravimo, jer nikom ne želim da se ponovi ono što se desilo u Srebrenici i okolnim mjestima!!!
DA SE NIKADA NE ZABORAVI!!!


Stariji postovi

STARI GRAD BUŽIM BOSNA I HERCEGOVINA

MOJI LINKOVI

STARI GRAD IZDVOJENO
VAKTIJA


ISTINA O BUŽIMSKIM VITEZOVIMA


BUDI ZAHVALAN


NAJLJEPŠE JE U SVOME DŽEMATU


OVAKO SE IGRA ŠOTA NA ST.GRADU


PRELAZAK NA ISLAM - STARI GRAD
Samira Morkovcova


MERHUMA SEBILA, SA ST.GRADA
ZA VJEČNA SJEČANJA NA MAJKU


TUŽNA SJEĆANJA


DOLAZAK BAJRAMA

MUSAFIRI NA STAROM GRADU U BUŽIMU




IZA ĆOŠKA DO NAS U NAŠU AVLIJU STIŽU IZ...




IZDVOJENO IZ ARHIVA

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN
Pričao sam neki dan sa jednim jaranom
ili bolje rečeno sa jednim hajvanom.
Otiš'o sam u goste k'o kod starog jarana
da se malo sjetimo naših starih dana.
Živi u Njemačkoj u velikom gradu
kaže da se snašao i dobar mu je posao.
Počeo mi pričati o njegovom radu
završio fakultet i oženio švabicu mladu.
Kaže, radi u ŠULE predaje matematiku
i da sve više zaboravlja bosansku gramatiku.
Stanuje u centru grada, radi kod BANHOFA
iznese nam na sto jednu flašu Smirnofa.
Kaže ide cesto sa familijom na RAJZE
mnogo riječi na njemački svaka treća ŠAJZE.
Priča mi o Švabiji i njenim ljepotama
o rijeci Rajni i Frankfurtu na Majni.
Bio je u Americi, na Azurnoj obali
bio je u Šaniji i malo u Italiji.
Priča mi o zapadu i njegovim ljepotama
o njihovom kulturi i nekim divotama.
Najbolji prijatelji švabe su mu sada
njegovim životom sada para vlada.
Putuje po svijetu i tim se ponosi
priča mi o Malti al' ni riječi o Bosni.
Ima li gdje Bosne u toj tvojoj priči,
gdje ti je stara raja stari teferiči?
Ovog ljeta kaže u Portugal se sprema
u Bosnu mu se ne ide tamo ništa nema.
Ništa ga ne vuče u Bosnu da ide
jer njegova djeca nemaju šta da vide.
Uhvati me muka, stomak se prevrno
sunce sija napolju al' meni je sve crno.
Ne mogu da vjerujem za starog jarana
zakleli se Bosni do sudnjega dana.
Izdao je mene i majku Bosnu našu
više mi se ne pije skloni ovu flašu.

Ja živim u Švici, zemlji čokolade
zemlji satova u kojoj nikad nije bilo ratova.
Al' kod mene u stanu pjeva sevdalinka,
sitno veze bosanska harmonika
i od Dine Merlina "Jedna si Jedina".
Bosanska se zastava na balkonu vije
naše stare običaje održavam k'o prije.
U bosansku školu svoju djecu šaljem,
časove istorije o Bosni im dajem,
neka ne zaborave neka se sjećaju,
o njihovom porijeklu, babinom rodnom kraju.

Neka znaju da su mnogi babini jarani
za Bosnu pali i svoje živote dali.
Neka pričaju sinovima svojim, unucima mojim
neka ne zaborave, neka se sjećaju.

Kako možeš bolan Bosnu zaboraviti,
kako možeš bolan staru raju ostaviti?!

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?

Sjećaš li se Sarajeva, pijace i Markala?
Sjećaš li se da je tada cijela Bosna plakala?
Sjećaš le se Srebrenice Srebreničkih žena i uplakane djece?
Sjećaš li se da ste i vi od rata bježali?
Sjećaš li se hajvanu i tebe su prognali?
Nisi imao kuda kod sebe sam te primio,
tri godine rata kod mene si živio.
Sjećaš li se bolan da smo sve dijelili
zajedno smo plakali, zajedno se veselili.
Oblačio si moje hlače, moje košulje, i moje gaće.
Halal ti sve bilo, al' ti si sve zaboravio.

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?

Sjećaš li se bolan kad si ranjen bio,
kad te mali Ibro na leđima donio?
Sjećaš li se hajvanu da ti je život spasio?
Sjećaš li se Dragana komšije sa lijeve strane
koji ti je pomogao da odeš preko grane
da sebi i familiji obezbjediš bolje dane,
i to si zaboravio?

E MOJ BOŠNJO MOJ,
ZAR NAM TREBA OPET RAT DA MI BUDEŠ BRAT

Pričaš mi o Francuskoj prelijepoj državi,
pričaš mi o Španiji, Italiji i njihovoj obali.
Kakva bolan Francuska i njena ljepota,
više imaju beskućnika nego Bosna stanovnika
Ne hvali mi njih i njihovu naciju,
po Afrike unajmili da naprave reprezentaciju.
Kakva bolan Njemčka, kakav bolan Švabo
pola od njih ni sad ne zna ko im je babo.
Kakvi Talijani jebali te oni,
predsjednik mafijaš, Silvio Berluskoni,
glavna hrana njihova to su makaroni.
Od Rima pa južnije sve tužnije i ružnije
tu mafija vlada, jadni narod strada.
Amerika, zemlja debila i Klintona Bila
prosječna kilaža 150 kila.
Zemlja sendvića i brzih restorana,
što je za nas užina, njima glavna hrana.
Zemlja demokratije, da te zaboli glava,
a crnci još uvijek traže svoja prava.
A ti mi pričaš o zapadu?!

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?!

Imam i ja prijatelja Šveda, Talijana
iz država svih i sa svih strana
i svi me poštuju,kao stranca i kao Bosanca
jer znaju ako treba dati krvi, tu sam prvi.
Ali u Bosnu ne smiju dirati
jer za nju sam spreman i klavir zasvirati.
Spreman sam da se potučem nekoga istučem
ili deblji kraj izvučem
jer ja sam se zakleo,
NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN
jer to je moje od Kulina bana do današnjeg dana
to je moje i mojih jarana.

Dok ti budeš u Portugalu na godišnjem odmoru
ja ću biti u Bosni na našem Jablaničkom moru
uz jarane stare, zvuke gitare i gajbu pivare
uz roštilj i piče nama lijepo biće.

I uvijek kada se u Bosnu vratim
obavezno u Jablanicu svratim
naručim pečenje, sjedem pod bagrenje
pogledam na Neretvu i ponovim zakletvu

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
86474

Powered by Blogger.ba