STARI GRAD BUŽIM BOSNA I HERCEGOVINA

Selamalejkum, svim musafirima! Ovdje ću vam opisati meni najmilije mjesto u BiH, Stari grad u Bužimu.Ovdje vi pišite meni: starigrad@mail386.com, biće i poneki HABER - dešavanja iz našega okruga koji se zove BUŽIMSKA MAHALA!

16.07.2009.

LEGENDE O ČUVENOM VELIKOM BUNARU

VELIKI LEDENI BUNAR ILI ABIDOV BUNAR 

Ovo je javni vodo-objekat ili hajrat bunar kojeg u našem zavičaju svi bolje poznaju kao „ABIDOV BUNAR“ ili neki kažu ''VELIKI LEDENI BUNAR'' Nalazi se pored glavnoga puta koji povezuje Elkasovu rijeku i Makiće sa glavnom gradskom džamijom na Starom gradu a veže dalje  prema Brigovima, Bos.Otoci i dalje. Bunar je na samom  izvoru sagradio rahmetli Abid i njegova supruga Sebila Alijagić, davne 1968 godine. Bunar se nalazi ispod same raskrsnice puteva ''URIJA'' ili bažarski put i ''SREDILJ'' koji vodi u El.Rijeku. Podaci o datumu i graditelju se zbog zuba vremena haman i ne vide na ispisanoj ploči, ali se zna da je ovo Abidov i Sebilin hajrat. Rahmetli Abid je bio jedan od većih zemljoposjednika, poljuprivrednika u našem kraju, pa je odlučio, kako je  bio običaj u Krajini, da dio svog imetka potroši i na ovaj hairli način. Bio je to tada značajan gradjevinski poduhvat, a tehnologija vodjenja izvorskih voda nije bila razradjena. Abid i Sebila tada izgradiše ''VELIKI BUNAR'' sa tri teknete ili korita,  u srednjega je tekle voda iz velike dvije cijevi direktno iz samoga vrela, izvora, a ispred je napravljena velika ploča koja je služila za pranje veša, tepiha, ćilima, srdžaza, dušema itd…

Nije tada bilo veš-mašina. Sav umazani veš morao se nositi na ovaj bunar. Tako je bunar bio čuven na daleko. Sva obližnja sela su dolazila na bunar po vodu. Tako su mještani susjednoga mjesta Bag, dovozili razna burad pa vozili vodu i kućama. Najviše su na bunaru okupljale se lijepe vrijedne djevojke a dolazili su bome i momci da pomognu pranje tepiha ali kažu da je njihov glavni razlog dolaska bio ašikovanje i upoznavanje. Pa su se na bunaru rađale i nove ljubavi.  Allah svemogući baš tako htio, ama ljudi što je vrijeme toplije voda na bunaru sve ledenija, a zimi sve što je hladnije, voda na bunaru toplija, tako da se i zimi pralo isto kao i po ljeti.

Mnogi se žedan putnik namjernik ovdje napojio, posebno u vrijeme kada se pješice ili na konjima išlo do Bosanske Krupe  i drugih bosanskih mjesta po Krajini. Bunar je služio i za napajanje stoke u prolazu ili na ispaši a zimi su svi obavezno dogonili na bunar. O kvalitetu ove vode uvijek se pričalo u našem zavičaju i kažu da nema bolje. Uvijek pod istim pritiskom, ljeti hladna, zimi topla i stalno pitka i privlačna. Bože dragi koliko li je ljudi ovdje abdest uzelo pa klanjalo u obližnjoj gradskoj džamiji, a najviše mi u sjećanju uz ramazan i Bajram, tada se i u kolonama čekalo. Žednih pješaka je sve manje, ali i danas se mnogi zaustavljaju na ovom mjestu na VELIKOM BUNARU kako bi okrijepili dušu i nasuli koju flašu ili drugu posudu i ponijeli kući, ma gdje kuća im bila.

Nažalost, po našem lošem običaju, zbog nečijeg nemara, zna se ovdje nakupiti i gomila svakojakog smeća, jer ima onih koji pauzu iskoriste i za izbacivanje otpada iz automobila ili drugog prevoznog sredstva.U vrijeme kada se o čistoj pitkoj vodi govori kao o dragocjenoj tečnosti , u našem zavičaju hvala Bogu toga ne nedostaje. Drugo je pitanje znamo li iskoristiti ono što mi imamo, a drugi ne. Preselio je rahmetli Abid na ahiret, a i njegova supruga Sebila, pošto je iza njega ostala velika familija  četiri sina mu u svijetu a tri kćeri u neposrednoj blizini poudane, nadati se uglavnom da će ovu hair česmu bunar neko obnoviti, nedati da sve padne u zaborav. Poznati gradski imam Besim ef.Hamzabegović čak je u šali, govorio da je voda iz lijeve cijevi ovoga bunara ledenija od ove desne pa su tako se i dogovorili sa rahmetli Abidom da su to lijevu cijev odveli do rezervoara koji je napravljen ispod same kule staroga grada da bi iz istoga rezervoara voda se razvela po svim kućama, domaćinstvima i tako građani još uvjek napijaju se vodom sa velikog bunara, a bunar pored samoga vrela čezne, propada i žudi za nekim boljim vremenima.

Napisao: SultaNEmir iz MAHALE

Ploča, natpis na velikom bunaru Rahmetli Sebila i Abid Alijagić Veliki ,,Abidov i Sebilin hajrat
STARI GRAD BUŽIM BOSNA I HERCEGOVINA

MOJI LINKOVI

STARI GRAD IZDVOJENO
VAKTIJA


ISTINA O BUŽIMSKIM VITEZOVIMA


BUDI ZAHVALAN


NAJLJEPŠE JE U SVOME DŽEMATU


OVAKO SE IGRA ŠOTA NA ST.GRADU


PRELAZAK NA ISLAM - STARI GRAD
Samira Morkovcova


MERHUMA SEBILA, SA ST.GRADA
ZA VJEČNA SJEČANJA NA MAJKU


TUŽNA SJEĆANJA


DOLAZAK BAJRAMA

MUSAFIRI NA STAROM GRADU U BUŽIMU




IZA ĆOŠKA DO NAS U NAŠU AVLIJU STIŽU IZ...




IZDVOJENO IZ ARHIVA

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN
Pričao sam neki dan sa jednim jaranom
ili bolje rečeno sa jednim hajvanom.
Otiš'o sam u goste k'o kod starog jarana
da se malo sjetimo naših starih dana.
Živi u Njemačkoj u velikom gradu
kaže da se snašao i dobar mu je posao.
Počeo mi pričati o njegovom radu
završio fakultet i oženio švabicu mladu.
Kaže, radi u ŠULE predaje matematiku
i da sve više zaboravlja bosansku gramatiku.
Stanuje u centru grada, radi kod BANHOFA
iznese nam na sto jednu flašu Smirnofa.
Kaže ide cesto sa familijom na RAJZE
mnogo riječi na njemački svaka treća ŠAJZE.
Priča mi o Švabiji i njenim ljepotama
o rijeci Rajni i Frankfurtu na Majni.
Bio je u Americi, na Azurnoj obali
bio je u Šaniji i malo u Italiji.
Priča mi o zapadu i njegovim ljepotama
o njihovom kulturi i nekim divotama.
Najbolji prijatelji švabe su mu sada
njegovim životom sada para vlada.
Putuje po svijetu i tim se ponosi
priča mi o Malti al' ni riječi o Bosni.
Ima li gdje Bosne u toj tvojoj priči,
gdje ti je stara raja stari teferiči?
Ovog ljeta kaže u Portugal se sprema
u Bosnu mu se ne ide tamo ništa nema.
Ništa ga ne vuče u Bosnu da ide
jer njegova djeca nemaju šta da vide.
Uhvati me muka, stomak se prevrno
sunce sija napolju al' meni je sve crno.
Ne mogu da vjerujem za starog jarana
zakleli se Bosni do sudnjega dana.
Izdao je mene i majku Bosnu našu
više mi se ne pije skloni ovu flašu.

Ja živim u Švici, zemlji čokolade
zemlji satova u kojoj nikad nije bilo ratova.
Al' kod mene u stanu pjeva sevdalinka,
sitno veze bosanska harmonika
i od Dine Merlina "Jedna si Jedina".
Bosanska se zastava na balkonu vije
naše stare običaje održavam k'o prije.
U bosansku školu svoju djecu šaljem,
časove istorije o Bosni im dajem,
neka ne zaborave neka se sjećaju,
o njihovom porijeklu, babinom rodnom kraju.

Neka znaju da su mnogi babini jarani
za Bosnu pali i svoje živote dali.
Neka pričaju sinovima svojim, unucima mojim
neka ne zaborave, neka se sjećaju.

Kako možeš bolan Bosnu zaboraviti,
kako možeš bolan staru raju ostaviti?!

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?

Sjećaš li se Sarajeva, pijace i Markala?
Sjećaš li se da je tada cijela Bosna plakala?
Sjećaš le se Srebrenice Srebreničkih žena i uplakane djece?
Sjećaš li se da ste i vi od rata bježali?
Sjećaš li se hajvanu i tebe su prognali?
Nisi imao kuda kod sebe sam te primio,
tri godine rata kod mene si živio.
Sjećaš li se bolan da smo sve dijelili
zajedno smo plakali, zajedno se veselili.
Oblačio si moje hlače, moje košulje, i moje gaće.
Halal ti sve bilo, al' ti si sve zaboravio.

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?

Sjećaš li se bolan kad si ranjen bio,
kad te mali Ibro na leđima donio?
Sjećaš li se hajvanu da ti je život spasio?
Sjećaš li se Dragana komšije sa lijeve strane
koji ti je pomogao da odeš preko grane
da sebi i familiji obezbjediš bolje dane,
i to si zaboravio?

E MOJ BOŠNJO MOJ,
ZAR NAM TREBA OPET RAT DA MI BUDEŠ BRAT

Pričaš mi o Francuskoj prelijepoj državi,
pričaš mi o Španiji, Italiji i njihovoj obali.
Kakva bolan Francuska i njena ljepota,
više imaju beskućnika nego Bosna stanovnika
Ne hvali mi njih i njihovu naciju,
po Afrike unajmili da naprave reprezentaciju.
Kakva bolan Njemčka, kakav bolan Švabo
pola od njih ni sad ne zna ko im je babo.
Kakvi Talijani jebali te oni,
predsjednik mafijaš, Silvio Berluskoni,
glavna hrana njihova to su makaroni.
Od Rima pa južnije sve tužnije i ružnije
tu mafija vlada, jadni narod strada.
Amerika, zemlja debila i Klintona Bila
prosječna kilaža 150 kila.
Zemlja sendvića i brzih restorana,
što je za nas užina, njima glavna hrana.
Zemlja demokratije, da te zaboli glava,
a crnci još uvijek traže svoja prava.
A ti mi pričaš o zapadu?!

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?!

Imam i ja prijatelja Šveda, Talijana
iz država svih i sa svih strana
i svi me poštuju,kao stranca i kao Bosanca
jer znaju ako treba dati krvi, tu sam prvi.
Ali u Bosnu ne smiju dirati
jer za nju sam spreman i klavir zasvirati.
Spreman sam da se potučem nekoga istučem
ili deblji kraj izvučem
jer ja sam se zakleo,
NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN
jer to je moje od Kulina bana do današnjeg dana
to je moje i mojih jarana.

Dok ti budeš u Portugalu na godišnjem odmoru
ja ću biti u Bosni na našem Jablaničkom moru
uz jarane stare, zvuke gitare i gajbu pivare
uz roštilj i piče nama lijepo biće.

I uvijek kada se u Bosnu vratim
obavezno u Jablanicu svratim
naručim pečenje, sjedem pod bagrenje
pogledam na Neretvu i ponovim zakletvu

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
104114

Powered by Blogger.ba