STARI GRAD BUŽIM BOSNA I HERCEGOVINA

Selamalejkum, svim musafirima! Ovdje ću vam opisati meni najmilije mjesto u BiH, Stari grad u Bužimu.Ovdje vi pišite meni: starigrad@mail386.com, biće i poneki HABER - dešavanja iz našega okruga koji se zove BUŽIMSKA MAHALA!

20.09.2009.

DRVENA DŽAMIJA - BUŽIM NAŠ PONOS

Autor Nisvet Poric.TGOSSX   
Nedjelja, 20 Septembar 2009 00:28
Koliko li je ezana proučeno sa minareta najstarije drvene džamije na Balkanu, u Bužimu, niko pouzdano ne zna, ali ne mareći puno o tome, dolazak i ovog Bajrama Emin ef. Grošić najaviće zvonkim glasom, pozivajući džematlije na klanjanje najvećeg muslimanskog blagdana.

Ljepota stare drvene džamije mami poglede i slučajnih prolaznika, tajnu godine njezine izgradnje ne zna niko osim što je poznato da ju je  1838. godine obnovio Vedžhi paša, tadašnji namjesnik bužimske kapetanije. Drvena džamija uvrštena je i u listu nacionalnih kulturnih spomeniuka BiH.

Kako i nebi, kazaće Bužimljani, nadaleko poznati po Krajiškom ponosu, kad je džamija posebna po svemu. Iako ih u Bužimu ima nekoliko, njima nekako najdraža ova drvena, gdje redovito obavljaju namaze.

-    Minaret je visok 17 metara, također je izgrađen od drveta. Zidovi su od drvenih talpi, a i unutrašnjost je sva od rezbarenog, lijepo obrađenog drveta. Posebna je ovo džamija, odiše nekom svojom ljepotom, možda zbog toga što se pa skoro i ne zna kada je tačno sagrađena, ali je odolijevala ratovima, vremenima i ljudima. Sve prolazilo, a ona ostala, i sve ljepša i ljepša bivala, govori imam Grošić. Mještani čak vjeruju da je drvena džamija odolijevala svim nedaćama jer je upravo štiti Allahova milost.

Nekad su Bužimljani, odlazeći na hadž prvo morali pred starom džamijom navratiti pred hadžijski kamen, pa stati na njega, uzjahati  konja i tek onda uz Allahov blagosov krenuti put svoga nijeta.

-Taj kamen se i sada očuvao, i to je nešto na što su Bužimljani ponosni, jer su i odlazak na hadž uvijek doživljavali kao poseban trenutak u svom životu. A Krajišniku je to čast isto kao i konj, pa otuda i običaj da s ena hadž krene prvo sa konjem, govori efendija Grošić.

Bajramski blagdani posebna su radost za Bužimljane. Ezani sa okolnih brda slijevaju s eu bužimsku dolinu, a onda sa minareta drvene džamije, imam najavi: Bajram nam je stigao!
- Nekako ljudi vole ovdje doći, što zbog vrijedne starine, što zbog tradicije, ali i samog ambijenta kojeg džamija pruža. Činjenica da nigdje više nema ovakve džamije, veća je radost nama u Bužimu, jer smo eto poznati i po tome da smo prvi imali i zadržali ovakvu građevinu, priča Grošić.

Ovaj će Bajram Bužimljani dočekati i ispratiti onako kako im tradicija i običaji nalažu. Uz ibadet, praštanje, darivanje i neizostavnu posjetu staroj džamiji koja zabilježi još jednu tajnovitu godinu postojanja.

Drvena je džamija sagrađena podno Bužima, ponosno stoji vijekovima. Vezeni ćilimi po podovima, prepuna je i autentičnih dokumenata, vezirskih berata, vakufnama, sultanskih fermana i obilja svjetovnih i vjerskih rukopisnih knjiga. U haremu džamije su najljepši primjerci nišana alima, gazija i šehida uz daleko poznato hadžijsko kamenje. Džamija nikad nije bez onih koji Allahu ibadet čine, moleći za milost i oprost, ali pred Bajram kao i da sama stara građevina zasija još ljepšim sjajem. Okupe se mještani pa je onako lijepu, još više umiju kako bi osvanula okupana svjetlom i ljepotom.







BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN
Tekst S.Džanić
foto by Nisvet Poric
www.buzimljani.com
STARI GRAD BUŽIM BOSNA I HERCEGOVINA

MOJI LINKOVI

STARI GRAD IZDVOJENO
VAKTIJA


ISTINA O BUŽIMSKIM VITEZOVIMA


BUDI ZAHVALAN


NAJLJEPŠE JE U SVOME DŽEMATU


OVAKO SE IGRA ŠOTA NA ST.GRADU


PRELAZAK NA ISLAM - STARI GRAD
Samira Morkovcova


MERHUMA SEBILA, SA ST.GRADA
ZA VJEČNA SJEČANJA NA MAJKU


TUŽNA SJEĆANJA


DOLAZAK BAJRAMA

MUSAFIRI NA STAROM GRADU U BUŽIMU




IZA ĆOŠKA DO NAS U NAŠU AVLIJU STIŽU IZ...




IZDVOJENO IZ ARHIVA

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN
Pričao sam neki dan sa jednim jaranom
ili bolje rečeno sa jednim hajvanom.
Otiš'o sam u goste k'o kod starog jarana
da se malo sjetimo naših starih dana.
Živi u Njemačkoj u velikom gradu
kaže da se snašao i dobar mu je posao.
Počeo mi pričati o njegovom radu
završio fakultet i oženio švabicu mladu.
Kaže, radi u ŠULE predaje matematiku
i da sve više zaboravlja bosansku gramatiku.
Stanuje u centru grada, radi kod BANHOFA
iznese nam na sto jednu flašu Smirnofa.
Kaže ide cesto sa familijom na RAJZE
mnogo riječi na njemački svaka treća ŠAJZE.
Priča mi o Švabiji i njenim ljepotama
o rijeci Rajni i Frankfurtu na Majni.
Bio je u Americi, na Azurnoj obali
bio je u Šaniji i malo u Italiji.
Priča mi o zapadu i njegovim ljepotama
o njihovom kulturi i nekim divotama.
Najbolji prijatelji švabe su mu sada
njegovim životom sada para vlada.
Putuje po svijetu i tim se ponosi
priča mi o Malti al' ni riječi o Bosni.
Ima li gdje Bosne u toj tvojoj priči,
gdje ti je stara raja stari teferiči?
Ovog ljeta kaže u Portugal se sprema
u Bosnu mu se ne ide tamo ništa nema.
Ništa ga ne vuče u Bosnu da ide
jer njegova djeca nemaju šta da vide.
Uhvati me muka, stomak se prevrno
sunce sija napolju al' meni je sve crno.
Ne mogu da vjerujem za starog jarana
zakleli se Bosni do sudnjega dana.
Izdao je mene i majku Bosnu našu
više mi se ne pije skloni ovu flašu.

Ja živim u Švici, zemlji čokolade
zemlji satova u kojoj nikad nije bilo ratova.
Al' kod mene u stanu pjeva sevdalinka,
sitno veze bosanska harmonika
i od Dine Merlina "Jedna si Jedina".
Bosanska se zastava na balkonu vije
naše stare običaje održavam k'o prije.
U bosansku školu svoju djecu šaljem,
časove istorije o Bosni im dajem,
neka ne zaborave neka se sjećaju,
o njihovom porijeklu, babinom rodnom kraju.

Neka znaju da su mnogi babini jarani
za Bosnu pali i svoje živote dali.
Neka pričaju sinovima svojim, unucima mojim
neka ne zaborave, neka se sjećaju.

Kako možeš bolan Bosnu zaboraviti,
kako možeš bolan staru raju ostaviti?!

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?

Sjećaš li se Sarajeva, pijace i Markala?
Sjećaš li se da je tada cijela Bosna plakala?
Sjećaš le se Srebrenice Srebreničkih žena i uplakane djece?
Sjećaš li se da ste i vi od rata bježali?
Sjećaš li se hajvanu i tebe su prognali?
Nisi imao kuda kod sebe sam te primio,
tri godine rata kod mene si živio.
Sjećaš li se bolan da smo sve dijelili
zajedno smo plakali, zajedno se veselili.
Oblačio si moje hlače, moje košulje, i moje gaće.
Halal ti sve bilo, al' ti si sve zaboravio.

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?

Sjećaš li se bolan kad si ranjen bio,
kad te mali Ibro na leđima donio?
Sjećaš li se hajvanu da ti je život spasio?
Sjećaš li se Dragana komšije sa lijeve strane
koji ti je pomogao da odeš preko grane
da sebi i familiji obezbjediš bolje dane,
i to si zaboravio?

E MOJ BOŠNJO MOJ,
ZAR NAM TREBA OPET RAT DA MI BUDEŠ BRAT

Pričaš mi o Francuskoj prelijepoj državi,
pričaš mi o Španiji, Italiji i njihovoj obali.
Kakva bolan Francuska i njena ljepota,
više imaju beskućnika nego Bosna stanovnika
Ne hvali mi njih i njihovu naciju,
po Afrike unajmili da naprave reprezentaciju.
Kakva bolan Njemčka, kakav bolan Švabo
pola od njih ni sad ne zna ko im je babo.
Kakvi Talijani jebali te oni,
predsjednik mafijaš, Silvio Berluskoni,
glavna hrana njihova to su makaroni.
Od Rima pa južnije sve tužnije i ružnije
tu mafija vlada, jadni narod strada.
Amerika, zemlja debila i Klintona Bila
prosječna kilaža 150 kila.
Zemlja sendvića i brzih restorana,
što je za nas užina, njima glavna hrana.
Zemlja demokratije, da te zaboli glava,
a crnci još uvijek traže svoja prava.
A ti mi pričaš o zapadu?!

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan?!

Imam i ja prijatelja Šveda, Talijana
iz država svih i sa svih strana
i svi me poštuju,kao stranca i kao Bosanca
jer znaju ako treba dati krvi, tu sam prvi.
Ali u Bosnu ne smiju dirati
jer za nju sam spreman i klavir zasvirati.
Spreman sam da se potučem nekoga istučem
ili deblji kraj izvučem
jer ja sam se zakleo,
NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN
jer to je moje od Kulina bana do današnjeg dana
to je moje i mojih jarana.

Dok ti budeš u Portugalu na godišnjem odmoru
ja ću biti u Bosni na našem Jablaničkom moru
uz jarane stare, zvuke gitare i gajbu pivare
uz roštilj i piče nama lijepo biće.

I uvijek kada se u Bosnu vratim
obavezno u Jablanicu svratim
naručim pečenje, sjedem pod bagrenje
pogledam na Neretvu i ponovim zakletvu

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
104115

Powered by Blogger.ba